a zašto to onda nikada ne kažeš?

pun kurac dugo nisam bila ovdje. i sad ne znam na koji after ste otisli svi vi tu.

mislim da cu uokviriti svoj akt i staviti na prazan zid dnevnog boravka pa te pozvati na kavu da se seksamo malo

a radim jebeni neskafe to svi kazu i imam dobre cice mozes ih dirati preko majce ako kazes molim








ja bi na tebe napisala isto sto sam napisala na svoj vece a napisala sam REZERVIRANO IVA SVEMIR

Izgubila je mačka Žuću,zaključila je debela i uspuhana i znojna od višesatne potrage za dotičnim po stanu i zgradi, pa je praktična kakva je, izvadila A4 papir, zalijepila Žućinu sliku u boji i markerom napisala ispod

IZGUBIO SE MAČAK ŽUĆO NA SREDNJACIMA
JAVITI SE NA BROJ TAJ I TAJ
POŠTENOM NALAZNIKU NAGRADA

odnijela novostvoreni oglas u podrum u kopiraonu , obavijestila Depresivnog dolje o strašnoj nesreći koja ju je pogodila i kopirala obavijest o istoj dvadesetak puta. Pa ih je polijepila po ključnim mjestima na kvartu, parkić, kod garaže, kod slastičarne itd. Usput i obavijestila o tragediji i sve nas.

Da smo pravi susjedi isključili bi televizore i digli bi se sa kreveta ili iz birtije i svi bi hodali po kvartu i vikali ŽUĆO ŽUĆO
MIC MIC MIC MIC i saginjali bi se pod aute i vikali bi EVO GA kad bi vidjeli nekog nalik Žući, prekidali mačji seks jer se jedna glasala kao Žućo i tješili Nju jadnu zbog nove lažne nade da je Žućo ipak negdje čemu tolika briga vratit će se govorili joj doći će novi ali ne ne ŽUĆO ili nitko drugi, neće nijednog drugog voljeti kao njega, pa nek joj kupimo sto mačaka, a mi samo hoćemo doma ne da nam se , umorni smo od ničega Ona nije neće doma dok ne nađe ŽUĆU pa neka ne spava cijelu noć samo neka svog Žuću nađe kako je sada gdje je sada pa ne može se sam brinuti o sebi, neće on preživjeti vani među uličnim mačkama to je fin mačak

zamišljam to dok hodam po ulici i smijem se, ne mogu se sjetiti da li je pisalo da je Žućo mačka ili pas.

Najgore mi je od svega kada pospremim. Stan. Uvijek krenem od kuhinje ili kupaone, brišem prašinu, čistim stakla, perem suđe, maknem nepotrebno, posložim knjige, odnesem veš na pranje, provjerim bojler, izbacim iz frižidera hranu kojoj je odavno istekao rok trajanja i spremim ruksak u ormar. I posložim donji veš. Saugam posaugam.
Kada i zašto mi je najgore?
Pa najgore mi je kada pospremim sve, a i dalje se osjećam bezveze, onako jadno i bijedno.
Onda znam da sam radila uzalud.

Kad smo bili mali igrali smo nogomet na plaži i udarili neku Slovenku loptom u glavu pa je prolila čašu vina Cviček.
Nenadjebivi smo bili, znaš.

crtali smo kompozicijski crtež čovjeka u ponedjeljak.

nacrtala sam tebe koji dišeš koji jedeš koji trepćeš koji sereš koji pišaš koji hodaš koji spavaš koji se budiš koji masturbiraš koji jebeš u pičke a možda i u dupe koji pričaš koji se ljutiš koji se smiješ koji si veseo koji si tužan koji si zamišljen koji imaš obrve trepavice kožu mozak pa nekada misliš a nekada baš i ne
i osjećala sam se jako loše jer pretvoriti te takvog u nekoliko linija i točkica bilo je nešto jako ružno s moje strane slijedeći put nacrtat ću nekog drugog tebe ne želim više

ne ponovilo se, oprosti





ja bih samo pisala onak igrala se sa slovima meni je to najljepše ikad

U petak sam se vracala doma, dosta kasno. Mozda je cak i srijeda bila, nisam sigurna. Vidjela sam kako postavljaju one božićne ukrase, one velike grozne dole niz Prašku ulicu. Prazna ulica, samo gospoda koja postavljaju lampice koje još ne rade i ja. Isto tako ovog ljeta sjećam se da sam bila među prvima koji su ranim, jako ranim jutrima hodali nasred razrovanog Zelenog vala dok su nas žuta svjetla semafora bola u oči krvave, ali smo svejedno gledali u njih. Jutro prije, prošla sam taj put sama. Večer prije smo se F i ja penjali po nanosima smeća, razrovanog asfalta i prašine, skakali s jednog na drugi, vrlo prljav i veseo posao, sparan jer je takav Zagreb početkom kolovoza a u Zagrebu je ove godine bilo najbolje ljeto. Sjećam se da sam se i među prvima vozila novim tramvajima kad sam išla na nulte satove ujutro, jer ipak Remiza je blizu. Sjećam se da sam se družila s nekim ljudima prije nego što su postali zgodni i popularni, i da su tada bili zaljubljeni u mene. Sjećam se uvertira u festivale i predstave, prije nego što svi dođu, vidjela sam probe i vježbanja govora, hodanja po pozornicama i hodnicima nekoliko sati prije nego što će tamo biti svi ostali. Čak sam i Harryja Pottera dobila prije nego što je stigao u Hrvatsku, a kad smo već kod knjiga, mama tvrdi da sam sama naučila čitati i pisati. Kad smo već kod osnovne, u srednjoj nikad nisam morala odgovarati hrvatski i bila sam oslobođena mnogih testova iz književnosti, uglavnom zbog zadaćnica. I jedan dečko tamo se prvi put u životu poljubio samnom to mi je isto super.
Uz to, koliko sam dosad vidjela, u svojoj grupi sam jedini ljevak i jedina znam kako se pravilno izgovara interieur.
Jučer kad sam na automatu uzimala vruću čokoladu, ne znam kako da to napišem, sad sam si skicirala da mi bude lakše objasniti ali nije,hm, ono kad ubaciš tri kune i odabereš čokoladu pa automat dole izbaci čašicu, e pa časica obično stoji ravno, meni je stala koso pa se razlila sva čokolada bilo mi je neugodno pa sam se počela smijati,a netko iza mene je rekao da je u cijelom stažu koji ima na tom faksu ovo prvi put da vidi da se tako nešto dogodilo nekome na automatu.
I na moj rođendan rodio se i Walt Disney.
Znam da se hvalim, ali kad se sjetim takvih stvari osjecam se nekako malo bolje, nekako malo odabrano.

NE ULAZI UNUTRA!, napisao je na ulazu u svoj stan koji se eto preuređuje. Da nije bilo tog natpisa, vjerovatno ne bih vrata niti pogledala, ovako sam morala provjeriti da li brava zaista ne funkcionira. NE ULAZI UNUTRA! napisati na vrata stana je isto kao i kad staneš nasred sobe gol golcat a zgodan u tri pičke materine i napišeš oko pupka NE JEBI ME!
Nadam se da će ti cijela zgrada proći kroz stan, nadam se da ću spolno općiti unutra i ostaviti tjelesne fluide po cijelome stanu prije nego što staviš novu bravu. I tako mi nikad nisi bio drag, zvao si nam policiju na tulume.

Ustvari nije On bio ništa posebno zaista nije ali samo kad se sjetim kako je znao slušati onako ili sjedi pa gleda gore prema tebi ako stojiš ili stoji pa ti gledaš gore prema njemu i probada te očima pa si nemirna jer ne znaš što će se dogoditi dalje hoće li te prekinuti hoće li te poljubiti pa čekaj šta sada nemaš pojma pa samo nastavljaš pričati pričati a On te samo sluša probada te očima nekada se malo onako u kutu nasmije a nekada ne pa opet ne znaš da li je to dobro ili ne panika šta sad šta sad nema veze pričaj dalje brzo pričaj sve dok se birtija ne zatvori dok ne popiješ svu medicu dok ne popušiš nervozno sve cigarete koje pališ predugo da si ukradeš vremena malo i smisliš o čemu pričati dalje a on sluša ne znaš na kraju sluša li te zato jer mu je zanimljivo ili zato što te voli ili zato što je toliko pijan da jednostavno ne može odgovoriti i gleda te tim očima fokusira te panika panika šta sad najradije bi ih iskopala pričaš mu sve o sebi jer ne znaš više o čemu bi pričala skidaš se pa ti si gola ti si gola neugodno ti postaje krivo ti je neću više nikada piti kažeš ne pričam inače ovakva sranja kažeš On se smije i šuti i gleda iskopat ću ti oči kažeš u sebi.

Kad se sjetim kako je dobro znao slušati jebemti stvarno je znao slušati slušao je napeto.